Biomehanički podaci i upotreba senzora u sportu

Primarni cilj ove inicijative je da se identifikuju najbolje prakse u biomehaničkom prikupljanju podataka za sport izvan odbojke. Podaci prikupljeni iz upitnika naglašavaju različita trenutna iskustva sa biomehaničkim sistemima i identifikuju izazove, posebno oko izbora i efikasne upotrebe senzora.

Profil učesnika

Kao što je prikazano na slikama 1 i 2, većina ispitanika (pretežno treneri) dolazi iz zemalja koje čine konzorcijum, a to su: Italija, Mađarska, Francuska, Poljska i Srbija, čime se pruža prava evropska perspektiva o sportskom treningu i potrebama prikupljanja podataka. Analiza podataka o starosnom opsegu, koja ukazuje na prosek oko 40 godina, sugeriše mešavinu nivoa iskustva, verovatno pružajući uvid u utvrđene i nove prakse na terenu. Kao što je prikazano na slici 3, ova raznovrsna pozadina pomaže da se osigura da nalazi odražavaju različita gledišta, posebno one profesionalaca koji su ključni u implementaciji metodologija obuke i praksi podataka.

Figure 1: Nationality of respondents

Slika 1: Nacionalnost ispitanika

Slika 2: Profesionalni profil ispitanika

Slika 3: Sportsko poreklo ispitanika

 

Iskustvo sa biomehaničkim sistemima za prikupljanje podataka

Odgovori ukazuju na to da skoro polovina učesnika (45%) trenutno koristi biomehaničke sisteme za prikupljanje podataka u svojoj obuci ili profesionalnoj praksi. Ovo ukazuje na umereno usvajanje, sa značajnim delom ispitanika (55%) ili ne koriste ove sisteme ili nisu upoznate sa postojanjem istih. Relevantan procenat potonjeg je verovatno zbog troškova sistema (često se smatra da nije pristupačan, posebno za male klubove), zahtevi za resursima i stručnost potrebna za efikasnu integraciju rezultata dobijenih iz biomehaničkih sistema u svakodnevnu rutinu planiranja treninga, posebno za sportske praktičare koji bi mogli dati prioritet praktičnim metodama obuke u odnosu na analitiku vođenu tehnologijom.

Tipovi senzora i preferencije

Među onima koji koriste biomehaničke sisteme, akcelerometri i ploče sile su najčešće korišćeni uređaji, zbog svoje svestranosti u merenju kinematičkih (tj ubrzanja, brzine i putanje) i kinetičke (tj, sile) parametri. Takve preferencije naglašavaju fokus na praćenje biomehaničkih parametara koji su univerzalno primenljivi u mnogim sportovima. Međutim, nekoliko odgovora pominje upotrebu senzora u telu i sistema za snimanje pokreta, signalizirajući interesovanje za naprednije ili specijalizovane podatke. Ova raznolikost u izboru senzora može odražavati i finansijska i logistička razmatranja usvajanja složenih alata u različitim sportskim kontekstima.

Percipirana efikasnost podataka izvučenih biomehaničkim sistemima

Većina učesnika smatra da su biomehanički sistemi za prikupljanje podataka efikasni u smislu doprinosa poboljšanju svojih programa obuke, sa značajnim brojem ispitanika koji ih označavaju “efikasnim” (50%) ili “veoma efikasnim” (20%). Samo nekoliko njih prijavljuje neutralan stav, što ukazuje na to da, iako korisnici uglavnom vide vrednost u ovim alatima, neki se mogu boriti da u potpunosti iskoriste svoj potencijal. Entuzijazam za ove sisteme verovatno proizilazi iz njihove sposobnosti da pruže precizne povratne informacije, mada izgleda da postoji prostor za poboljšanje u obuci o korišćenju sistema i tumačenju podataka.

Ključni izazovi u korišćenju sistema

Glavni izazovi se vrte oko jednostavnosti upotrebe, troškova, integracije sistema i tumačenja podataka. Za mnoge ispitanike, troškovi ostaju preveliki faktor, posebno u sportskim sredinama gde su budžetska ograničenja uobičajena. Složenost i integracija sa drugim sistemima obuke takođe predstavljaju probleme, što otežava korisnicima da kombinuju podatke iz više izvora ili ih primenjuju u realnom vremenu. Ovo naglašava potrebu za daljim “jeftinim” pristupačnim, korisničkim tehnologijama i naglašava važnost razvoja najboljih praksi za integraciju i interpretaciju podataka, potencijalno kroz standardizovane protokole i resurse za obuku.

Prioriteti za prevenciju povreda

Kao što je prikazano na slici 4, značajan deo ispitanika naglašava važnost pravilnog zagrevanja i hlađenja rutine i kondicioniranja snage kao stubova prevencije povreda. Tehnike oporavka su takođe često istaknuti, što ukazuje na široko priznanje vrednosti holističkih pristupa brizi sportista. Ovo odražava preventivni pristup sportskom treningu koji kombinuje fizičku pripremu, strategije oporavka i biomehaničke procene, usklađujući se sa savremenim shvatanjima ublažavanja povreda.

Slika 4: Odgovori na najkritičnije aspekte prevencije povreda u sportskom treningu

Digitalne tehnologije u treningu

Primena digitalnih tehnologija u obuci je prilično rasprostranjena, sa alatima za video analizu i aplikacijama za trening kao najrasprostranjenijima. Ovi alati nude dragocene vizuelne povratne informacije i strukturirano praćenje napretka, poboljšavajući sposobnosti sportista i trenera da prate i poboljšavaju performanse. Nosivi uređaji, iako ne toliko rasprostranjeni, pružaju više individualizovanih podataka, koji se često koriste zajedno sa drugim digitalnim platformama. Ovaj entuzijazam za digitalne alate odražava sve veću zahvalnost za treniranje zasnovano na podacima, čak i u manjim ili manje finansiranim okruženjima za obuku.

Perspektive održivosti životne sredine

Tri četvrtine ispitanika smatra da je održivost važna ili veoma važna, što ukazuje na rastuću svest o uticaju na životnu sredinu u sportskim kontekstima. Predlozi za poboljšanje, kao što je korišćenje energetski efikasnih objekata i održive opreme, ilustruju pokret ka integraciji ekoloških praksi u sportskim organizacijama. Ovaj prioritet je usklađen sa širim društvenim trendovima i ukazuje na novu odgovornost za sportske profesionalce da razmotre svoj ekološki otisak.

Zaključak

Nalazi ovog projekta pružaju čvrstu osnovu za unapređenje saradnje između sportskih profesionalaca i tehnoloških stručnjaka, unapređenje biomehaničkih praksi prikupljanja podataka i stvaranje IKT platforme za podršku dobrobiti i performansama sportista. Uvidi prikupljeni putem upitnika ističu ključne oblasti usklađivanja i mogućnosti za rješavanje ciljeva projekta.

Jačanje saradnje između disciplina

Odgovori otkrivaju jaz u zajedničkom znanju i pristupu resursima usmerenim na biomehaniku među sportskim profesionalcima. Iako mnogi treneri i sportisti prepoznaju prednosti biomehaničkih podataka, izazovi u vezi sa troškovima, složenost i tumačenje podataka ukazuju na potrebu za interdisciplinarnom saradnjom. Povezivanjem sportskih profesionalaca sa tehnološkim stručnjacima, bilo bi moguće stvoriti mrežu za razmenu znanja koja demistifikuje biomehaničke podatke, usklađuje tehnološke izbore sa praktičnim potrebama obuke i olakšava aplikacije u stvarnom svetu.

Kolaborativne radionice, moduli za obuku i zajednički resursi će osnažiti trenere, trenere i sportske naučnike da efikasno primenjuju biomehaničke uvide, poboljšavajući odnos trener-sportista kroz poboljšano razumevanje individualnih potreba i pokazatelja učinka.

Izbor senzora i definisanje metodologije prikupljanja podataka

Istraživanje pokazuje sklonost široko dostupnim senzorima, kao što su akcelerometri, ploče sile i sistemi za snimanje pokreta, posebno za merenje

kretanja, sile i brzine. Ovi alati se obično povezuju sa prevencijom povreda i optimizacijom obuke, dobro usklađujući sa ciljevima projekta.

Na osnovu povratnih informacija korisnika, može se razviti jasna metodologija koja se fokusira na standardizovane prakse prikupljanja podataka za prevenciju povreda i poboljšanje performansi. Ova metodologija treba da navede:

  • Smernice za izbor senzora na osnovu specifičnih potreba sporta, isplativosti i jednostavnosti upotrebe;
  • Protokoli za prikupljanje podataka koji daju prioritet jednostavnosti tumačenja, omogućavajući trenerima i sportistima da naprave brza prilagođavanja zasnovana na dokazima u treningu;
  • Koraci integracije za kombinovanje biomehaničkih podataka sa digitalnim alatima za obuku kao što su video analiza i nosivi uređaji, podstičući besprekoran pristup treniranju informisan o podacima.

Ovaj sistematski pristup može poslužiti kao mjerilo za prikupljanje podataka, osiguravajući konzistentnost, pouzdanost i širu primenljivost u sportskim okruženjima.